PRIRODOSLOVNA ZBIRKA VELEBIT

Velebit je najduža i najveća hrvatska planina, a jedna je od najdužih planina i u Europi. Širina mu je od 10 do 30 km, a obuhvaća površinu od 2274 km. Cijeli Velebit je proglašen parkom prirode 1981., a neki njegovi dijelovi su posebno zaštićeni poput nacionalnih parkova Paklenice i Sjevernog Velebita, spomenika prirode: Tulovih greda, Cerovačkih pećina te Lukine jame, prirodnih rezervata: Rezervat šumske vegetacije u Štirovači, Hajdučki i Rožanski kukovi te Velebitski botanički vrt u Modrić docu, dok se u kategoriju zavičajnih krajolika svrstavaju: Senjska draga, uvala Zavratnica te Lukovačke grede. Osim toga, Velebit je još 1978. dobio i međunarodno priznanje, povelju Organizacije ujedinjenih naroda za prosvjetu, kulturu i znanost (UNESCO).
Prirodoslovna zbirka Velebit kroz eksponate i fotografije prikazuje povijest nastanka planine Velebit, geološke i morfološke osobitosti, smještaj i mali dio bogatog biljnog i životinjskog svijeta koji živi na planini. Osim toga, zbirka prikazuje i maketu reljefa Velebita, mnoge vrste leptira i kukaca iz Senja i okolice. Također, u zbirci su predstavljene i ljepote velebitskog podzemlja te brojni znanstvenici koji su istraživali velebitska prostranstva, poput Ante Premužića, Ivana Krajača, Frana Kušana, Arpada Degena, Ivana Horvata te Branimira Gušića.