17 kol. Vjenceslav Novak
Vjenceslav Novak (Senj, 1859. – Zagreb, 1905.) – gimnaziju je polazio u Senju i Gospiću, a u Zagrebu je završio preparandiju. Najprije je bio učitelj u Senju, zatim pohađa konzervatorij u Pragu, te djeluje kao nastavnik glazbe u zagrebačkoj učiteljskoj školi. Proučava teoriju i povijest glazbe. Vrlo je plodan i raznovrstan pisac. U hrvatsku književnost uvodi Senj s okolicom (Posljednji Stipančići, Dva svijeta, Zapreke, Tito Dorčić i dr.), obrađuje njegovu prošlost, raslojavanje pučanstva u novim promjenama, propadanje patricija, učvršćivanje građanstva, a osobito pojave i probleme intelektualaca. S tematikom i likovima iz Podgorja, kraja ispod Velebita, Novak otkriva pomalo bizaran svijet seoske sirotinje i pojavu prosjačenja (Baba Mara, Fiškalova ispovijed, Podgorka, Pavao Šegota i dr.).