Intelektualni krug Senja

Senj se ponosi svojim književnicima budući su neki od njih stupovi hrvatske književnosti. Senj je dao Pavla Rittera Vitezovića, pjesnika, povjesničara, narodnog prosvjetitelja, vrlog rodoljuba i prvog promicatelja kulturnog jedinstva Hrvata, zatim nesretnog pjesnika Matešu Antuna Kuhačevića, najdubljeg hrvatskog pjesnika Silvija Strahimira Kranjčevića, plodnog pripovjedača Vjenceslava Novaka, dramaturge Julija Rorauera i Milana Ogrizovića, kao i kritičara Milutina Cihlara Nehajeva.  

Silvije Strahimir Kranjčević

Silvije Strahimir Kranjčević (Senj, 1865. - Sarajevo, 1908.) - najsnažniji hrvatski pjesnik do prvoga svjetskog rata. Svoj umjetnički svijet otvara nacionalnim temama iz senjske, uskočke i hrvatske prošlosti, te neposrednog zbivanja, proširuje ga dubljom društvenom i općečovječanskom tematikom, zaokružuje ga filozofijskim i kozmičkim problemima svoga doba, ali uvijek na svoj osobni, potpuno nov i impresivan poetski način, bogatijim jezikom i svestranijim pjesničkim izrazom.  

Vjenceslav Novak

Vjenceslav Novak (Senj, 1859. - Zagreb, 1905.) - gimnaziju je polazio u Senju i Gospiću, a u Zagrebu je završio preparandiju. Najprije je bio učitelj u Senju, zatim pohađa konzervatorij u Pragu, te djeluje kao nastavnik glazbe u zagrebačkoj učiteljskoj školi. Proučava teoriju i povijest glazbe. Vrlo je plodan i raznovrstan pisac. U hrvatsku književnost uvodi Senj s okolicom (Posljednji Stipančići, Dva svijeta, Zapreke, Tito Dorčić i dr.), obrađuje njegovu prošlost, raslojavanje pučanstva u novim promjenama, propadanje patricija, učvršćivanje građanstva, a osobito pojave i probleme intelektualaca. S tematikom i likovima iz Podgorja, kraja ispod Velebita, Novak otkriva pomalo bizaran svijet seoske sirotinje i pojavu prosjačenja (Baba Mara, Fiškalova ispovijed, Podgorka, Pavao Šegota i dr.).  

Milutin Cihlar Nehajev

Milutin Cihlar Nehajev (Senj, 1880. - Zagreb, 1931.) - studira kemiju na Sveučilištu u Beču, gdje je 1903. doktorirao. Radi kao profesor, te pokreće i uređuje mnoge časopise čiji je ujedno literarni i kazališni kritičar. Predsjednik je Društva hrvatskih književnika (1926.), pisac romana, studija, monografija, eseja i kritika, te glavni teoretičar moderne. Prvi je ocjenjivač Shakespeareova djela u Hrvata, te kazališni prevoditelj drama i opera. Najvažnija djela: romani Bijeg, Vuci, te novela Veliki grad.  

Milan Ogrizović

Milan Ogrizović (Senj, 1877. - Zagreb, 1923.) - bio je pjesnik, novelist, satirik, novinar, redaktor, političar, dramatičar i srednjoškolski profesor. Pisao je izvorne drame, dramatizirao uvodne pjesme (Mažuranića i Kumičića), pisao je komade za djecu, komedije, lakrdije, librete za opere i dr. Kao najznačajnije i scenski najefektnije njegovo djelo je Hasanaginica. Napisao je knjige Pedeset godina hrvatskog kazališta 1860. - 1910. (Zagreb 1910.) i Hrvatska opera 1870. - 1920. (Zagreb 1920.), koji su značajni radovi u našoj historiografiji. Od godine 1912. - 1913. bio je urednik kazališnog tjednika Hrvatska pozornica. Vršio je dramaturške i jezične korekture dramskih tekstova.  

Pavao Ritter Vitezović

Pavao Ritter Vitezović (Senj, 1652. - Beč, 1713.), pučku školu završio je u Senju, gimnaziju u Zagrebu. Poslije prekida školovanja odlazi u Rim, zatim u Kranjsku gdje radi kod polihistorika J. V. Walvasora.  Upravitelj je Hrvatske zemaljske tiskare u Zagrebu od njenog osnivanja (1694.). Godine 1699. postaje ekspert povjesničar i zemljopisac tada osnovane mješovite komisije koja je radila na utvrđivanju granica sa Turskom. Jedan je od najznamenitijih ličnosti hvatske književne i kulturne povijesti. Bavio se pravopisnim pitanjima, te predlagao trodijalektalnu osnovicu za književni jezik Hrvata. Glavna djela su mu: Odiljenje sigetsko, Kronika aliti spomen vsega i svieta vikov, Priručnik aliti razliko mudrosti cvitje, Senjčica, Croatia rediviva, Bosna captiva, Stemmatographia, a u rukopisu je ostao Lexicon latino.